Travnik je bio prijestolnica Bosne zato što su osmanski veziri, koji su upravljali pokrajinom, od 1699. do 1850. godine odlučili stolovati upravo ovdje, u uskoj dolini oko 90 kilometara zapadno od Sarajeva. Otprilike stoljeće i po odluke za cijeli Bosanski ejalet donosile su se u gradu koji danas ima oko 15.000 stanovnika. Zato ovako malo mjesto u svom središtu ima tvrđavu, historiju stranih konzula i turbeta vezira.
Zašto su veziri došli ovdje
Datum je važan. Godine 1699. Veliki bečki rat završen je Karlovačkim mirom, a osmanska pokrajina Bosna iz njega je izašla manja. Prije rata ejalet se protezao na velik dio Slavonije, Like i Dalmacije, na području današnje Hrvatske. Nakon rata Bosna je postala granična pokrajina okrenuta prema habsburškoj i mletačkoj teritoriji. Sarajevo je 1697. godine spaljeno u pohodu princa Eugena Savojskog. Za ljude koji su razmišljali o odbrani, sjedište vlasti u zatvorenoj dolini Lašve, pritoke Bosne, s tvrđavom koja je već stajala iznad nje, imalo je smisla.
Tako se vezirski dvor smjestio u Travniku, a oko njega je izrasla pokrajinska prijestolnica. Tu su bili službenici, vojnici, trgovci i zanatlije koji su svima njima služili. Raspored grada to i danas pokazuje. Stara tvrđava nalazi se na padini iznad centra. Glavna ulica pruža se dnom doline. Obratite pažnju na turbeta pored kojih tamo prolazite, jer pripadaju ljudima koji su nekada upravljali pokrajinom.
Konzulska vremena
Biti prijestolnica značilo je i biti mjesto u koje strane sile šalju svoje predstavnike. U Napoleonovo doba i Francuska i Austrija imale su konzule u Travniku. Tako je nastao mali, izolovani diplomatski svijet u gradu koji većina Evropljana ne bi mogla pronaći na karti. Konzuli su posmatrali jedni druge, pratili vezira i slali izvještaje svojim vladama.
Taj svijet tema je romana Travnička hronika Ive Andrića. Radnja se odvija između 1807. i 1814. godine, a podnaslov romana je Konzulska vremena. Andrić je rođen u Travniku, a u svom djelu uglavnom se bavio životom u Bosni pod osmanskom vlašću. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine. Ako prije posjete pročitate samo jednu stvar, neka to bude ova knjiga. Spora je i precizna, a kada je pročitate, ulice grada prestaju izgledati kao puka kulisa.
Kako se završilo
Do 1850. godine, u razdoblju reformi kasnog Osmanskog carstva, sjedište vlasti vraćeno je u Sarajevo i Travniku je prestala uloga prijestolnice. Grad ipak nije nestao. I danas je administrativni centar, kao sjedište Srednjobosanskog kantona. Mještani će vam napola u šali reći da se grad nikada nije sasvim pomirio s tim što je izgubio status.
Šta je ostalo za vidjeti
Počnite od tvrđave iznad grada i do nje se popnite pješice umjesto automobilom. Uspon objašnjava položaj bolje od bilo koje table, jer se vidi kako se dolina s obje strane zatvara. Zatim posjetite Zavičajni muzej Travnik, lokalni muzej u ulici Mehmed-paše Kukavice, koji prikazuje prošlost grada. Sama ulica nosi ime jednog od vezira.
Ako imate više vremena, okolina grada pokazuje složeniju Bosnu od one koju nudi sama priča o osmanskoj prijestolnici. Franjevački samostan Guča Gora, franjevački samostan u brdima istočno od grada, podsjeća na to da su katoličke zajednice ovdje živjele tokom cijelog tog razdoblja. U Turbetu, malo zapadnije niz dolinu, nalaze se Ismail dedino turbe, lokalno turbe, i Džamija Malezija.
Za one koji ovdje žive
Ako ste odrasli u Travniku, većina ovoga vam je poznata, ali vrijedi primijetiti koliko svakodnevni život još uvijek prati obrise stare prijestolnice. Jedan primjer je pijačna trgovina vlašićkim sirom. Zove se i travnički sir jer su ga seljani s planine donosili ovamo na prodaju. Drugi primjer su kafane duž glavne ulice.
Kratak odgovor na pitanje iz naslova glasi da je Travnik bio prijestolnica zato što se mogao braniti u trenutku kada je Bosna postala granično područje. Dugi odgovor je sam grad, i Andrićeva knjiga.
Pitaj o Travniku