Travnik je bio glavni grad Bosne zato što su od 1699. do 1850. godine osmanski veziri koji su upravljali pokrajinom vladali odavde, a ne iz Sarajeva. Oko stoljeće i po odluke za cijeli Bosanski ejalet donosile su se u ovoj uskoj dolini na rijeci Lašvi, oko 90 kilometara zapadno od Sarajeva. Zato grad od otprilike 15.000 stanovnika ima tvrđavu, vezirska turbeta i mjesto u romanu nobelovca.
Kako je prijestolnica završila ovdje
Preseljenje je uslijedilo nakon Velikog bečkog rata. Godine 1697. princ Eugen Savojski upao je u Sarajevo i ostavio ga u plamenu. Dvije godine kasnije vezirsko sjedište bilo je u Travniku. Grad u dolini zaštićenoj padinama, s tvrđavom iznad sebe, bilo je lakše braniti nego otvoreni trgovački grad koji je upravo bio opljačkan.
Pokrajina kojom su veziri upravljali bila je velika. Prije tog rata Bosanski ejalet obuhvatao je i veći dio Slavonije, Like i Dalmacije, a sredinom 19. stoljeća i dalje se prostirao na više od 50.000 kvadratnih kilometara. Upravljanje njime iz Travnika dovelo je u dolinu službenike, vojnike, trgovce i zanatlije, pa je grad rastao u skladu sa svojom ulogom.
Takvo stanje trajalo je do 1850. godine, kada se sjedište vratilo u Sarajevo. Travniku su ostale građevine, ali je izgubio moć.
Šta su ostavile vezirske godine
Tvrđava iznad starog grada najstariji je sloj. Riječ je o srednjovjekovnom kompleksu starijem od osmanske vlasti, a veziri su je zadržali jer je kontrolisala put kroz dolinu. Popnite se gore i shvatit ćete zašto. Grad je stisnut između padina, s po jednim ulazom sa svake strane.
Dolje u gradu nalaze se turbeta vezira i drugih zvaničnika koji su umrli dok su ovdje službovali. Kada vidite toliko njih na jednom mjestu u ovako malom gradu, to govori više od bilo koje spomen-ploče: ovi ljudi su upravljali Bosnom, a neki od njih nikada nisu otišli.
Za širu sliku tu je Zavičajni muzej Travnik, gradski muzej lokalne historije. Nalazi se u ulici nazvanoj po Mehmed-paši Kukavici, jednom od vezira koji su odavde upravljali.
Manje džamije iz duge osmanske historije grada i danas su u upotrebi. Džamija Kalibunar jedna je od njih, aktivna mahalska džamija, a ne turistička atrakcija. Ako je posjetite, ponašajte se kao u bilo kojem bogomolji i izbjegavajte vrijeme namaza.
Konzuli i Andrić
Prijestolnica privlači strane vlade. U Napoleonovo doba i Francuska i Austrija držale su konzule u Travniku kako bi mogle direktno pregovarati s vezirom. Malo ko izvan Balkana znao bi za to da nije bilo Ive Andrića.
Andrić je rođen u Travniku i pisao je uglavnom o životu u Bosni pod osmanskom vlašću. Njegov roman Travnička hronika, s podnaslovom Konzulska vremena, smješten je u Travnik između 1807. i 1814. godine. Prati strane konzule poslane u grad koji im se činio dalekim i teško razumljivim, kao i ljude koji su morali živjeti s njima i s vezirima. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine.
Ako prije dolaska pročitate samo jednu stvar, neka to bude ovaj roman. Riječ je o fikciji, ali je mjesto radnje stvarno. Kada nakon toga prošetate gradom, prepoznat ćete prostor: usku dolinu, tvrđavu i osjećaj da su važni ljudi uvijek bili samo u prolazu.
Izvan stare prijestolnice
Travnik nikada nije bio grad jedne vjere, a to pokazuje i njegova okolina. Franjevački samostan Guča Gora, franjevački samostan u obližnjim brdima, podsjeća na katoličke zajednice koje su živjele uporedo s osmanskom upravom.
Zapadno, duž glavnog puta, nalazi se selo Turbe, čije ime jednostavno znači grobnica. Tamo je i Ismail dedino turbe.
Sjeverno od grada uzdiže se planina Vlašić. Seljaci s njenih padina nekada su svoj bijeli sir u salamuri nosili dolje da ga prodaju na travničkoj pijaci. Zato je isti sir poznat i kao vlašićki i kao travnički sir, i to je i danas ono što ovdje treba kupiti.
Šta to znači danas
Travnik je i dalje administrativni centar, danas Srednjobosanskog kantona umjesto osmanske pokrajine. Ljudi koji ovdje žive navikli su da ih posjetioci pitaju zašto tako malo mjesto ima toliko historije. Kratak odgovor glasi da se 151 godinu Bosnom upravljalo iz ove doline.
Za posjetioca je to razlog da gradu posveti više od pauze za ručak na putu do nekog drugog odredišta. Pročitajte Andrića, popnite se do tvrđave i pogledajte turbeta.